biorazgràdivōst

im. ž. G biorazgràdivosti, I biorazgràdivošću/biorazgràdivosti svojstvo onoga što je biorazgradivo

biorìtam

im. m. G biorìtma; mn. N biorìtmovi, G biorìtmōvā periodično smjenjivanje bioloških funkcija prouzročeno promjenama u organizmu ili okolišu

biosféra

im. ž. G biosférē biol., zem. ukupni prostor na Zemlji u kojemu obitavaju živa bića

biotehnològija

im. ž. G biotehnològijē industrijska primjena biokemijskih procesa, najčešća u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji

biòtōp

im. m. G biotópa; mn. N biotópi, G biotópā v. stanište

bìrāč

im. m. G biráča, V bȉrāču; mn. N biráči, G biráčā osoba koja ima pravo glasa na izborima

biràčica

im. ž. G biràčicē; mn. N biràčice, G biràčīcā žena koja ima pravo glasa na izborima

biràčičin

prid. G biràčičina; ž. biràčičina, s. biràčičino koji pripada biračici

bìrāčkī

prid. G bìrāčkōg(a); ž. bìrāčkā, s. bìrāčkō koji se odnosi na birače [~ popis]

bíralīšte

im. s. G bíralīšta; mn. N bíralīšta, G bíralīštā mjesto na kojemu se glasuje na izborima

bírānje

im. s. G bírānja; mn. N bírānja, G bírānjā 1. izdvajanje koga ili čega iz skupine s kojim ciljem, pravljenje izbora; sin. izabiranje, odabiranje 2. postupak kojim se davanjem glasa na izborima odlučuje za koju stranku ili političara [~ saborskih zastupnika]

bírati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. bȋrām, 3. l. mn. bírajū, imp. bȋrāj, aor. bírah, imperf. bȋrāh, prid. r. bírao, prid. t. bȋrān 1. izdvajati koga ili što iz skupine s kojim ciljem, praviti izbor [~ učenike za natjecanje]; sin. izabirati, odabirati 2. davanjem glasa na izborima odlučivati se za koju stranku ili političara [~ zastupnike u parlamentu]

bìrō

im. m. G biròa; mn. N biròi, G biróā v. ured

birokrácija

im. ž. G birokrácijē 1. v. administracija 2. pogr. administrativna služba koja sporo obavlja posao

biròkrat

im. m. G biròkrata; mn. N biròkrati, G biròkrātā pogr. službenik koji sporo obavlja posao

biròkratkinja

im. ž. G biròkratkinjē; mn. N biròkratkinje, G biròkratkīnjā pogr. službenica koja sporo obavlja posao

biròkratskī

prid. G biròkratskōg(a); ž. biròkratskā, s. biròkratskō 1. v. administrativni 2. pogr. koji se odnosi na birokrate [~ sustav]

bìser

im. m. G bìsera, I bìserom; mn. N bìseri, G bȉsērā okruglo sedefasto zrno koje se oblikuje pod ljušturom biserne školjke, upotrebljava se za izradbu nakita ♦ bacati bisere pred svinje davati (pokazivati, pružati, govoriti) što lijepo ili vrijedno onomu koji to ne shvaća

bìsērān

prid. G bìsērna; odr. bìsērnī, G bìsērnōg(a); ž. bìsērna, s. bìsērno koji je poput bisera [~ ten; biserni zubi]

bìsērje

zb. im. s. G bìsērja skup bisera

bìsērnī

prid. G bìsērnōg(a); ž. bìsērnā, s. bìsērnō koji se odnosi na bisere, koji je od bisera [biserna ogrlica]

bìsērnica

im. ž. G bìsērnicē; mn. N bìsērnice, G bìsērnīcā 1. zool. školjkaš koji proizvodi biser izlučivanjem sedefa 2. glazb. najmanja tambura; sin. slavonska tamburica v. pod tamburica

bȉskup

im. m. G bȉskupa; mn. N bȉskupi, G bȉskūpā rel. 1. jd. naslov višega kršćanskog crkvenog poglavara koji upravlja dodijeljenom crkvenom pokrajinom i cijelom Crkvom u jedinstvu s papom 2. osoba s istoimenim naslovom

biskùpija

im. ž. G biskùpijē; mn. N biskùpije, G biskùpījā rel. 1. crkveno područje kojim upravlja biskup 2. dom i ured biskupa, biskupski dvor

biskùpījskī

prid. G biskùpījskōg(a); ž. biskùpījskā, s. biskùpījskō koji se odnosi na biskupiju [~ ured]

bȉskupskī

prid. G bȉskupskōg(a); ž. bȉskupskā, s. bȉskupskō koji se odnosi na biskupe [~ štap]

bȉsta

im. ž. G bȉstē; mn. N bȉste, G bȋstā/bȉstī v. poprsje

bȉstar

prid. G bìstra; odr. bìstrī, G bìstrōg(a); ž. bìstra, s. bȉstro; komp. bìstrijī 1. koji je čist i proziran [bistra voda]; ant. mutan 2. pren. a. koji brzo i lako shvaća [~ dječak]; sin. inteligentan; ant. blesav razg., glup, tup pren. b. koji odražava čije brzo i lako shvaćanje [~ odgovor]; sin. inteligentan; ant. blesav razg., glup, tup pren.

bistrìna

im. ž. G bistrìnē 1. svojstvo onoga što je čisto i prozirno [~ vode] 2. pren. a. osobina onoga koji lako i brzo shvaća; sin. inteligencija; ant. glupost, tupost pren. b. svojstvo onoga što odražava čije brzo i lako shvaćanje; sin. inteligencija; ant. glupost, tupost pren.

bȉstriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. bȉstrīm, 3. l. mn. bȉstrē, imp. bȉstri, aor. bȉstrih, imperf. bȉstrāh, prid. r. bȉstrio, prid. t. bȉstren činiti što bistrim ili jasnim [~ pojmove]

bȉstro

pril. tako da odražava čije brzo i lako shvaćanje [~ gledati]; sin. inteligentno; ant. blesavo, glupo, tupo

bȋt

im. ž. G bȋti, L bíti, I bȋti ono što je u čemu najvažnije [~ problema]; sin. (esencija), jezgra pren., srž pren.

bȉt

im. m. G bȉta; mn. bȉtovi, G bȉtōvā inform. osnovna jedinica za količinu podataka koja može imati samo dvije različite vrijednosti: 0 ili 1

bȉtan

prid. G bȉtna; odr. bȉtnī, G bȉtnōg(a); ž. bȉtna, s. bȉtno; komp. bìtnijī koji za što ima iznimnu vrijednost [~ događaj; bitni dio]; sin. ključan, važan, ( značajan); ant. nebitan, nevažan

bȉti

gl. dvov. neprijel. prez. 1. l. jd. jèsam/sam/bȕdēm, 3. l. mn. jèsu/su/bȕ, imp. bȕdi, aor. bȉh/bjȅh, imperf. bȉjāh/bjȇh, prid. r. m. bȉo, ž. bíla, s. bȋlo, mn. bȋli, pril. s. bȕdūći, pril. p. bȋvši 1. pomoćni glagol koji služi u tvorbi perfekta, pluskvamperfekta, kondicionala i futura II. [Jučer je radio.; Bio je zaspao kad je stigla kući.; Ako budeš učio, dobro ćeš proći.] 2. nesvrš. postojati ili živjeti [Danas jesmo, sutra nismo.] 3. pomoćni glagol koji uvodi imenski predikat a. pripasti/pripadati određenoj skupini [On je pametan dječak. Bit će vođa navale.; Roda je velika bijela ptica.; Ribe su životinje.] b. zauzeti/zauzimati određeni položaj ili funkciju [On je direktor prodaje.] c. naći se/nalaziti se na određenome mjestu [Ključ je u bravi.] d. provesti/provoditi život, naći se/nalaziti se u određenome stanju [~ u braku] e. imati volje za što [Ja sam za piće.; On je za ples.] f. imati određen broj godina [Njoj je tek sedamnaest.] g. nastati/nastajati kao posljedica kakvih okolnosti [Vidjet ćemo što će biti.; Bit će rata.]; sin. događati se, dogoditi se, odigrati se v. pod odigrati, odvijati se v. pod odvijati, odviti se v. pod odviti, zbiti se, zbivati se h. dogoditi se/događati se, zbiti se/zbivati se organizirano ili javno [Koncert je bio jučer.; Gdje će biti sastanak?] i. uvodi vremensku oznaku [Bit će oko sedam sati.; Podne je.] j. doći/dolaziti u kakvo stanje [Bit ćeš otac na proljeće.] k. provesti/provoditi neko vrijeme na određenome mjestu [Bit će ovdje godinu dana.]  ~ dorastao komu biti na istoj razini s kim [Nije ti dorastao.]; ~ dužan koji je obvezan ili prisiljen činiti što [On je dužan napisati izvještaj s terena.]; ~ na redu biti sljedeći; ~ na straži v. stražariti; ~ na umoru umirati; ~ sit doći u stanje potpunoga zasićenja čime [~ sit svega; Sit sam putovanja.]; ~ u tranzitu putovati iz jedne zemlje u drugu preko treće zemlje; to jest uvodi dodatno objašnjenje [Putuje na more, to jest na Brač]; sin. odnosno ♦ ~ ili ne ~ bit, srž, pitanje opstanka; ~ u krivu netočno govoriti, postupati na neispravan način; ~ izvan sebe ne biti u stanju vladati svojim osjećajima i reakcijama, izrazito emotivno reagirati; ~ na ti s čim dobro poznavati (znati, shvaćati) što; ~ pri sebi vladati svojim osjećajima i reakcijama, biti priseban (sabran); što je bilo, bilo je ne razmišljajmo više o prošlosti, okrenimo se budućnosti; što je tu je to je tako, s tim se moramo pomiriti

bȉti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. bȉjēm, 3. l. mn. bȉ, imp. bȋj, aor. bȉh, imperf. bȉjāh, prid. r. bȉo, prid. t. bìjen 1. prijel. nanositi komu udarac; sin. mlatiti, udarati 2. neprijel. kucati u kratkim i ritmičnim razmacima [Srce mi jako bije.]; sin. lupati, udarati; sin. tući  ~ bitku voditi bitku, sudjelovati u bitki

bȉtka

im. ž. G bȉtkē, DL bȉtki; mn. N bȉtke, G bȉtākā/bȋtkā/bȉtkī 1. vojn. oružani sukob velikih jedinica neprijateljskih vojska [voditi bitku; zračna ~]; sin. boj zast. 2. pren. dugo i uporno nastojanje kojim se želi ostvariti koji cilj [životna ~]

bívānje

im. s. G bívānja provođenje nekoga vremena na određenome mjestu

bívati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. bȋvām, 3. l. mn. bívajū, imp. bȋvāj, aor. bívah, imperf. bȋvāh, prid. r. bívao 1. postojati s vremena na vrijeme, postojati više puta 2. prelaziti u drukčije stanje [Bivao je sve očajniji.] 3. provoditi neko vrijeme na određenome mjestu [Tu sam bivao mnogo puta.]

bȉvol

im. m. G bȉvola; mn. N bȉvoli, G bȉvōlā zool. preživač iz porodice šupljorožaca koji se u nekim dijelovima svijeta uzgaja i kao domaća životinja

bȋvšī

prid. G bȋvšēg(a); ž. bȋvšā, s. bȋvšē 1. koji je prošao, koji više ne postoji [bivša vremena; ~ događaji]; sin. prijašnji, prošli 2. koji je prestao biti što [~ liječnik; ~ suprug]; ant. budući

bìzōn

im. m. G bizóna; mn. N bizóni, G bizónā zool. preživač iz porodice šupljorožaca koji živi u prerijama i šumama Sjeverne Amerike [europski ~]

bjegúnac

im. m. G bjegúnca, V bjȅgūnče; mn. N bjegúnci, G bjègūnācā osoba koja se skriva pred kim, koja se spašava bijegom

bjegúnčev

prid. G bjegúnčeva; ž. bjegúnčeva, s. bjegúnčevo koji pripada bjeguncu

bjègūnka

im. ž. G bjègūnkē, DL bjègūnki; mn. N bjègūnke, G bjègūnkā/bjègūnkī žena koja se skriva pred kim, koja se spašava bijegom

bjelánce

im. s. G bjelánca; mn. N bjelánca, G bjèlānācā/bjèlāncā v. bjelanjak

bjelànčevina

im. ž. G bjelànčevinē; mn. N bjelànčevine, G bjelànčevīnā biol., kem. organski spoj koji se pojavljuje u živim organizmima građen od mnogo molekula aminokiselina povezanih u lance; sin. (protein)

bjelánjak

im. m. G bjelánjka; mn. N bjelánjci, G bjèlānjākā prozirna tvar u jaju između ljuske i žutanjka; sin. (bjelance); ant. žutanjak

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga